INTERVJU: Razija Bakija, direktorica JU OŠ “Čavnik”

0
583

Biti žena i direktor škole nije nimalo jednostavno. Ali, sve se uz malo više truda i rada, uz dobru organizaciju lakše odvija. Iako sam prva, vjerovatno neću biti i posljednja žena direktor ove škole – sigurno će biti još žena koje će se odvažiti i sjesti na ovo mjesto.

DSC_4000

Razgovarali: Amina i Anita Kovačević

Fotografisao: Muris Velić

O urađenim projektima, problemima kojim se susreće, saradnji sa drugima, planiranim aktivnostima i prioritetnim projektima, članovi novinarske sekcije su razgovarali sa prvom direktoricom JU OŠ „Čavnik“ Čava, gospođom Razijom Bakija.

Na poziciji direktorice ove ustanove ste od 2013. godine, možete li nam reći kako ocjenjujete protekli period?

Dragi moji novinari, ja vas najprije želim da selamim i zahvalim što ste mi uljepšali ovaj kišni dan. Tako je, ja sam na ovoj funkciji od 2013. godine. Sa protekle tri godine mandata sam poprilično zadovoljna, škola se kretala uzlanom putanjom i ja sam zadovoljna sa onim sto je u tom vremenu urađeno.

U historiji ove ustanove, Vi ste prva direktorica? Kako je to biti prvi čovjek-žena jedne obrazovne ustanove?

Pitanje je vrlo interesantno. Tačno je da sam ja u ovoj školi prva žena-direktor. U svemu neko mora biti prvi, pa se, da li usljed okolnosti ili zbog moje hrabrosti, dogodilo da ja budem prva žena-direktor ove ustanove. Posebno mi je drago jer sam i ja bila učenik ove škole i potječem sa ovih terena, i to samim tim ima još veću čar. Biti žena i direktor škole nije nimalo jednostavno. Ali, sve se uz malo više truda i rada, uz dobru organizaciju lakše odvija. Iako sam prva, vjerovatno neću biti i posljednja žena direktor ove škole – sigurno će biti još žena koje će se odvažiti i sjesti na ovo mjesto.

U školskoj 2015/16. godini je urađeno nekoliko značajnih projekata, između ostalih zamijenjen je dio vanjske stolarije. Možete li nam reći nešto više o tome?

U ovoj školskoj godini je uređeno nekoliko značajnih projekata, među kojima je i zamjena stolarije, koja još uvijek nije zamijenjena u cijelosti. Zamijenjeno je više od pola stolarije, a radi se i na tome da se i ovaj preostali dio također uradi jer se uveliko osjećaju efekti, u smisli estetskog izgleda, ali i ušteda energenata. U područnoj školi je također urađeno dosta toga: pregrađivane su neke učionice, u jednoj učionici je spušten strop, zamijenjena su ulazna vrata i nekoliko prozora, a u rad je pušteno i centralno grijanje. U centralnoj školi smo također u ovoj školskoj godini imali uređenje zbornice, te otklanjanje kvara na peći za centralno grijanje.

Kakva je saradnja sa lokalnom zajednicom? S kim najviše sarađujete?

Škola kao ustanova mora biti otvorena za okolinu. Mi moramo sarađivati sa lokalnom zajednicom, općinom, džematima koji uskaču po potrebi. Ta saradnja do sada se može ocijeniti kao uspješna i nadamo se da ćemo u tom pravcu i dalje djelovati.

Ove školske godine od drugog polugodišta je uvedena kabinetska nastava u školi. Šta još treba uraditi da nastava postane učenicima interesantnija i zanimljivija?

Tako je, od ovog polugodišta smo uveli kabinetsku nastavu u našu školu. To je bila moja želja jer sam radila u kabinetskoj nastavi i vidjela sam sve prednosti te nastave gdje nastavnik u svom kabinetu ima sva nastavna učila i pomagala na jednom mjesto. Po povratnoj informaciji koju sam uspjela dobiti od učenika i nastavnika, mislim da je ovo jedan iskorak i nešto pozitivno, a da bi sve bilo još uspješnije, da bi nastava bila još uslovnija, potrebno je raditi na opremanju kabineta. Treba nam još nastavnih sredstava, a u planu je i uređenje enterijera škole.

Svi važniji datumi obilježavaju se u našoj školi prigodnim priredbama. Ove godine Dan dječije radosti je obilježen na jedan sasvim drugačiji način? O čemu se radi?

Dan dječije radosti smo obilježili 31. 12. i ove godine je obilježen drugačije, a inicijative za tim krenule su od vijeća učenika, vijeća roditelja, nastavnika. Organizirali smo tzv. kolačijadu gdje su se naše mame pokazale kao vrijedne i pripremile dosta kolača. Taj dan je bio divan i sadržajan u kojem su učenici uspješno prodali sve kolače, čak ih je i falilo. Onda smo ta sredstva, preko Vijeća roditelja usmjerili onako kako se i planiralo. Za jedan dio sredstava kupljen je video projektor. Sredstva su bila namjenjena za opremanje kabineta, za kupovinu nastavnih pomagala. Ovdje posebno treba istaknuti novogodišnje paketiće kojima su se učenici nižih razreda toliko obradovali.

Koji su problemi s kojima se najčešće susrećete kao direktorica ove škole?

Život ne može bez problema, ali ima onih većih i onih manjih, ima onih koji se mogu riješiti na nivou škole, ali ima i onih za čija se rješenja mora tražiti i pomoć viših instanci. To su uglavnom problemi finansijske prirode. Evo sad za takmičenja koja trebamo realizirati trebamo novac kako bismo slali svoje učenike na općinska, kantonalna, federalna takmičenja. Snalazimo se i nikad se nije desilo da neki učenik izostane sa takmičenja zbog toga što nije bilo novca da se plati prevoz. Ovim putem želim da se zahvalim nastavnicima koji su puni razumijevanja i voze učenike svojim autima.

Najveći nedostatak naše škole je nepostojanje fiskulturne sale. Dokle se u tom pogledu došlo? Može li se naskorije očekivati izgradnja tog objekta?

Tačno je da je to veliki nedostatak naše škole. To fali našim učenicima, ali i lokalnoj zajednici. Ta sala bi se višestruko mogla iskoristiti, ali još uvijek smo nekako na samom početku. Imamo projekat, u toku je izdavanje urbanističke saglasnosti. Aplicirali smo prema federalnom ministarstvu, ali još uvijek nemamo nikakvih odgovora. Veliki uspjeh za sve bi bio  da se počne graditi ovaj objekat.

Koji su još prioritetni projekti za budućnost?

Svakako na prvom mjestu tu je izgradnja školske sale kao prioritetni projekat za budućnost. Sad smo na putu da završavamo određene aktivnosti oko pripreme projekta energetske efikasnosti. Naša škola je ušla među 15 škola koje su planu da se realiziraju. Tu je još i rekonstrukcija krova škole, a sve se to tiče ovog projekta energetske efikasnosti. Zatim, krajem aprila će se raditi na uređenju enterijera naše škole. Naši unutrašnji zidovi će početkom maja dobiti novo ruho, bit će okrečeni i obojani nanovo.

Na kraju šta želite poručiti našim čitaocima?

Ja želim poručiti našim učenicima da budu dobri, da prije svega poštuju sebe, svoje roditelje, da im budete zahvalni što su uz vas , što vam pomažu da stanete na svoje noge i da završite školu. Također, treba da budete zahvalni svojim nastavnicima koji isto tako ulažu veliki trud. Svima se možete odužiti samo radom i učenjem, da budete iskreni, pošteni, da se okitite jednim lijepim odgojem kad odete iz ove škole. Ne traba da se nigdje stidite ni nas ni svoje sredine. Treba da radite, učite i na taj način se odužite svojoj domovini i svima koji su uz vas.

Direktorice, hvala vam na izdvojenom vremenu i želimo vam puno uspjeha u budućem radu

Hvala i vama što ste mi uljepšali ovaj dan. I ja vama također želim puno sreće u radu i možda jednog dana postanete i profesionalni novinari.